Struktura direktorija i datoteka u Linuxu vrlo je slična onoj u DOSWinu. Datoteke imaju imena po posebnim pravilima, nalaze se u direktorijima, neke su izvršne, a većina takvih ima programske prekidače (switch). Isto tako, možete koristiti metaznakove, redirekciju i piping. Samo je nekoliko manjih razlika:
ls
je naredba, LS
je greška.
$ # ova naredba stvorit će direktorij "Moje stare datoteke" $ mkdir "Moje stare datoteke" $ ls Moje stare datoteke bin tmpNeke znakove ne bi trebalo koristiti: među njima su
! * $ & #
.
.COM
i .EXE
za programe, ili
.BAT
za batch datoteke. Kada zadate naredbu ls -F
, izvršne
datoteke označava zvjezdica (*
) na kraju imena. Na primjer:
$ ls -F Ja_sam_direktorij/ cindy.jpg cjpg* pismo_Jurici moja_1._skripta* staro~Datoteke cjpg* i moja_1._skripta su izvršne, odnosno programi. Pod DOS-om, backup datoteke završavaju na
.BAK
, a pod Linuxom s tildom,
~
. Zatim, datoteka čije ime počinje točkom je skrivena. Na primjer,
datoteku .Ja.sam.skrivena.datoteka naredba ls
neće pokazati.
/prekidač
, a u Linuxu
-prekidač
ili --prekidač
. Na primjer: DIR /S
postaje
ls -R
. Mnogi DOS programi, kao što je PKZIP
ili
ARJ
, koriste Unix-olike prekidače.Sad možete preskočiti do dijela Datoteke: prevođenje naredbi, ali, da sam na vašem mjestu, ja bih nastavio.
Pod Unixom postoji vrsta datoteke kakve nema pod DOS-om: simbolička veza. To je nešto poput pokazivača na datoteku ili direktorij, a može se koristiti umjesto datoteke ili direktorija na koji pokazuje; slična je prečicama (shortcuts) iz Windowsa. Primjeri simboličkih veza su /usr/X11, koja pokazuje na /usr/X11R6; /dev/modem koji pokazuje na /dev/ttyS0 ili /dev/ttyS1.
Simboličku vezu ćete napraviti ovako:
$ ln -s <datoteka_ili_direktorij> <ime_veze>
Na primjer:
$ ln -s /usr/doc/g77/DOC g77upute.txt
Sada možete pozivati g77upute.txt umjesto /usr/doc/g77/DOC. Veze ovako izgledaju u ispisu direktorija:
$ ls -F g77upute.txt@ $ ls -l (nekoliko stvari...) g77upute.txt -> /usr/doc/g77/DOC