Ovo su datoteke koje ćemo sređivati: /etc/profile, /etc/bashrc, .bashrc, .bash_profile, .bash_logout, .inputrc, .less, .lessrc, .xinitrc, .fvwmrc, .fvwm2rc95, .Xmodmap, .Xmodmap.num, .Xdefaults, .jedrc, .abbrevs.sl, .joerc, .emacs. Nemojte dodavati korisnike dok ne završite s konfiguracijom sustava; te ćete datoteke staviti u /etc/skel.
Možda najvažniji program nakon kernela. Ovo su glavne datoteke za
prilagođavanje ponašanja bash
a:
Ispod su prikazani primjeri ovih datoteka. Najprije, najvažnija: /etc/profile. Koristi se za konfiguriranje mnogih mogućnosti vaše Linux kante, kao što ćete vidjeti u sljedećim poglavljima. Pazite na obratne navodnike!
# /etc/profile # Okružje i programi koje treba pokrenuti za cijeli sustav # Funkcije i aliasi idu u /etc/bashrc # Ova datoteka se brine se o sljedećim opcijama i programima: # # o PATH # o promptovi # o nekoliko varijabli okružja # o ls u boji # o less # o rxvt # # Korisnici mogu poništiti ove opcije i/ili dodati druge u svojem # $HOME/.bash_profile # postavljamo pristojan PATH (uključujući KDE) PATH="$PATH:/usr/X11R6/bin:/opt/kde/bin:$HOME/bin:." # Obavještavamo korisnika: login ili ne-login ljuska. Ako je login, prompt # je obojan u plavo; inače je grimizno-ljubičast. Prompt root-a je crven. # Za objašnjenje escape kodova pogledajte Colour-ls mini-HOWTO. KORISNIK=`whoami` if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then BOJA=44 # plava else BOJA=45 # grimizno-ljubičasta fi if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then BOJA=41 # crvena PATH="$PATH:/usr/local/bin" fi ESC="\033" STIL=';1m' # podebljano; izaberite koji stil ćete koristiti # STIL='m' # obično PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " PS2="> " # molim, bez izbacivanja corea ulimit -c 0 # postavljamo umask if [ `id -gn` = `id -un` -a `id -u` -gt 14 ]; then umask 002 else umask 022 fi # nekoliko varijabli USER=`id -un` LOGNAME=$USER MAIL="/var/spool/mail/$USER" NNTPSERVER=news.carnet.hr # ovdje stavite svoj VISUAL=jed EDITOR=jed HOSTNAME=`/bin/hostname` HISTSIZE=1000 HISTFILESIZE=1000 export PATH PS1 PS2 USER LOGNAME MAIL NNTPSERVER export VISUAL EDITOR HOSTNAME HISTSIZE HISTFILESIZE # uključujemo ls u boji eval `dircolors /etc/DIR_COLORS -b` export LS_OPTIONS='-s -F -T 0 --color=yes' # podešavamo less LESS='-M-Q' LESSEDIT="%E ?lt+%lt. %f" LESSOPEN="| lesspipe.sh %s" LESSCHARDEF=8bcccbcc13b.4b95.33b. # pokazuj boje u ls -l | less export LESS LESSEDIT LESSOPEN VISUAL LESSCHARDEF # sredi tipku backspace u rxvtu if [ "$COLORTERM" != "" ] ; then stty erase ^H # alternativa: ^H fi for i in /etc/profile.d/*.sh ; do if [ -x $i ]; then . $i fi done # zovemo fortune, ako je dostupan if [ -x /usr/games/fortune ] ; then echo ; /usr/games/fortune ; echo fi
Evo primjera /etc/bashrc:
# /etc/bashrc # Funkcije i aliasi za cijeli sustav # Okružje ide u /etc/profile # Iz nekog nepoznatog razloga, bash odbija naslijediti PS1 # u nekim okolnostima koje ne mogu shvatiti. Stavljanjem # PS1 ovdje osiguravamo njegovo učitavanje svaki put. KORISNIK=`whoami` if [ $LOGNAME = $KORISNIK ] ; then BOJA=44 # plava else BOJA=45 # grimizno-ljubičasta fi if [ $KORISNIK = 'root' ] ; then BOJA=41 # crvena fi ESC="\033" STIL=';1m' # podebljano # STIL='m' # obično export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " export PS2="> " export CDPATH="$CDPATH:~" alias which="type -path" alias ls="ls $LS_OPTIONS"
Ovo je primjer .bashrc:
# $HOME/.bashrc # izvodimo globalne definicije if [ -f /etc/bashrc ]; then . /etc/bashrc fi # ovo je potrebno za obavijest korisniku da nisu u login ljusci if [ "$DOBIJ_PS1" = "" ] ; then BOJA=45; ESC="\033"; STIL=';1m'; # STIL='m' KORISNIK=`whoami` export PS1="\[$ESC[$BOJA;37$STIL\]$KORISNIK:\[$ESC[37;40$STIL\]\w\\$ " fi # aliasi alias cp='cp -i' alias l=less alias lyx='lyx -width 900 -height 700' alias mv='mv -i' alias rm='rm -i' alias x=startx # Par korisnih funkcija inst() # Instalira .tar.gz arhivu u trenutni direktorij. { tar -zxvf $1 } cz() # Prikazuje sadržaj .zip arhive. { unzip -l $* } ctgz() # Prikazuje sadržaj .tar.gz arhive. { for datoteka in $* ; do tar -ztf ${datoteka} done } tgz() # Stvara .tgz arhivu kao zip. { ime=$1 ; tar -cvf $1 ; shift tar -rf ${ime} $* gzip -S .tgz ${ime} }
Evo primjera .bash_profile:
# $HOME/.bash_profile # Korisničko okružje i programi koje koje treba pokrenuti # Ova datoteka sadrži opcije korisnika koje imaju prednost nad onima iz # /etc/profile # Uzmi korisnikove aliase i fukncije if [ -f ~/.bashrc ]; then DOBIJ_PS1="NO" # ne mijenjamo boju prompta . ~/.bashrc fi # postavljamo par "normalnih" direktorija export CDPATH="$CDPATH:$HOME:$HOME/tekst:$HOME/tekst/geologija"
Ovo je primjer .inputrc:
# $HOME/.inputrc # značenja tipki "\e[1~": beginning-of-line # početak reda "\e[3~": delete-char # brisanje znaka lijevo od kursora "\e[4~": end-of-line # kraj reda # (F1 .. F5) su "\e[[A" ... "\e[[E" "\e[[A": "info \C-m" set bell-style visible # molim, bez zvuka set meta-flag On # omogućava 8-bitni ulaz (naglašeni znakovi/hrvatska slova) set convert-meta Off # ne skida 8-bitne znakove set output-meta On # točno prikazuje 8-bitne znakove set horizontal-scroll-mode On # pomiče duge komandne linije set show-all-if-ambiguous On # nakon što je pritisnut <TAB>
Također je potrebno učiniti sljedeće da tipke Backspace i Delete rade u redu u xtermu i drugim X11 aplikacijama:
usermodmap=$HOME/.Xmodmap xmodmap $usermodmap
keycode 22 = BackSpace keycode 107 = DeleteTo sređuje konzolu. Za
xterm
:xterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\ <Key>Delete: string(0x1b) string("[3~")\n\ <Key>Home: string(0x1b) string("[1~")\n\ <Key>End: string(0x1b) string("[4~")\n\ Ctrl<Key>Prior: string(0x1b) string("[40~")\n\ Ctrl<Key>Next: string(0x1b) string("[41~") nxterm*VT100.Translations: #poništavamo <Key>BackSpace: string(0x7F)\n\ <Key>Delete: string(0x1b) string("[3~")\n\ <Key>Home: string(0x1b) string("[1~")\n\ <Key>End: string(0x1b) string("[4~")\n\ Ctrl<Key>Prior: string(0x1b) string("[40~")\n\ Ctrl<Key>Next: string(0x1b) string("[41~")
rxvt je malo složeniji jer na njegovo ponašanje utječu neke opcije za vrijeme kompajliranja. Pogledajte gornji /etc/profile.
Više informacija u man stranicama za bash(1) i readline(3).
Ne očekujte da svaka aplikacija radi kako treba! Na primjer, ako pokrenete
joe
u xterm
u, neke tipke neće raditi; isto vrijedi i za verzije
rxvt
a starije od 2.4.5.
ls
može u ispisu sadržaja direktorija različite tipove datoteka
osvijetljavati različitim bojama. Da biste uključili tu mogućnost, samo
dodajte nekoliko redova datoteci /etc/profile kako je pokazano
gore. Međutim, to neće raditi u rxvt
u starijem od verzije 2.21; umjesto
njega koristite neku verziju xterm
a. Izgleda da rxvt
ima grešku
koja ga spriječava u točnom nasljeđivanju okružja pod određenim okolnostima.
rxvt
2.4.5 i noviji su u redu.
Calderin ls
nema boja, ali ima ekvivalent color-ls
. Dodajte ovo u
/etc/bashrc:
alias ls="color-ls $LS_OPCIJE"
S ovim izvrsnim alatom možete pregledavati ne samo obične tekstualne datoteke, nego i one sažete gzip-om, tar i zip arhive, man stranice i što god imate. Njegova konfiguracija se sastoji od nekoliko koraka:
^[[A back-line ^[[B forw-line ^[[C right-scroll ^[[D left-scroll ^[OA back-line ^[OB forw-line ^[OC right-scroll ^[OD left-scroll ^[[6~ forw-scroll ^[[5~ back-scroll ^[[1~ goto-line ^[[4~ goto-end ^[[7~ goto-line ^[[8~ goto-endA zatim pokrenite naredbu
lesskey
. (To su escape nizovi za VT100
terminale.) Tako ćete dobiti binarnu datoteku .less koja sadrži
značenja tipki.
#!/bin/sh # Ovo je preprocesor za 'less'. Koristi se kada je ova varijabla okružja # postavljena: LESSOPEN="|lesspipe.sh %s" lesspipe() { case "$1" in *.tar) tar tf $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo sadržaj .tar i .tgz *.tgz|*.tar.gz|*.tar.Z|*.tar.z) tar ztf $1 2>/dev/null ;; *.Z|*.z|*.gz) gzip -dc $1 2>/dev/null ;; # Točno prikazujemo sažete datoteke *.zip) unzip -l $1 2>/dev/null ;; # Prikazujemo arhive *.arj) unarj -l $1 2>/dev/null ;; *.rpm) rpm -qpil $1 2>/dev/null ;; *.cpio) cpio --list -F $1 2>/dev/null ;; *.1|*.2|*.3|*.4|*.5|*.6|*.7|*.8|*.9|*.n|*.man) DATOTEKA=`file -L $1` DATOTEKA=`echo $DATOTEKA | cut -d ' ' -f 2` if [ "$DATOTEKA" = "troff" ]; then groff -s -p -t -e -Tascii -mandoc $1 fi ;; *) file $1 | grep text > /dev/null ; if [ $? = 1 ] ; then # to nije tekst strings $1 fi ;; esac } lesspipe $1Zatim ju učinite izvršnom pomoću
chmod 755 lesspipe.sh
.
Rijetko koristim emacs
, pa vam mogu dati samo nekoliko savjeta. Neke
distribucije emacs
a ne dolaze podešene za boje i sintaktičko
osvjetljavanje. Stavite ovo u svoj .emacs
:
(global-font-lock-mode t) (setq font-lock-maximum-decoration t)
To radi samo u X11. Štoviše, kako biste omogućili naglašene znakove, dodat ćete ovaj red:
(standard-display-european 1)
Ostavljam vama da pregledate cijelu dokumentaciju emacs
a kako biste ga
prilagodili svojim potrebama -- možda će vam trebati mjeseci... Dotfile
Generator (poglavlje
Konfiguracijski programi) je dobra pripomoć
u tome.
Neke verzije joe
a ne rade s bojom u konzoli, kao ni s nekim posebnim
tipkama. Koliko znam, nitko nije našao rješenje tim malim neprilikama.
Brzo i prljavo (i ružno) rješenje za problem boja:
$ export TERM=vt100 $ joe mojadatoteka (editirajte svoju datoteku) $ export TERM=linux
Konfigurirajte joe
editiranjem .joerc, .jstarrc ili vaše
omiljene emulacije; možete početi od sistemskih konfiguracijskih datoteka iz
/usr/lib/joe.
Ovo je moj omiljeni editor: radi ono što mi treba, manji je i lakše ga je
konfigurirati od emacs
a, a prilično dobro emulira druge editore.
Mnogi korisnici s mog sveučilišta koriste jed
kao emulaciju EDT
-a,
editora VMS sustava.
jed
ove konfiguracijske datoteke su .jedrc i
/usr/lib/jed/lib/*; prvu možete kopirati iz jed.rc
u tom direktoriju.
jed
da dobro koristi posebne tipke, napišite
datoteku /usr/lib/jed/lib/defaults.sl čiji je jedini red:
() = evalMfile("linux");
xjed
naizgled ne prepoznaje tipku DEL, dodajte ove redove u svoj
.jedrc:
#ifdef XWINDOWS x_set_keysym (0xFFFF, 0, "\e[3~"); setkey (``delete_char_cmd'', "\e[3~"); #endif
Info_Directory = "
usr/info";/ i /bin/mail
nakon
/UCB_Mailer = "/bin/mail";
;
jed
emulirao EDT
(ili neki drugi editor), samo editirajte
par redova u .jedrc. Ako želite koristiti `+
' na numeričkoj
tipkovnici za brisanje riječi umjesto jednog znaka, dodajte ovo u
.jedrc:
unsetkey("\eOl"); unsetkey("\eOP\eOl"); setkey("edt_wdel", "\eOl"); setkey("edt_uwdel", "\eOP\eOl");nakon reda
() = evalfile("edt")
(ili slično).
xjed
da koristi numeričku tipkovnicu za emulaciju EDT
-a
možete ubacivanjem sljedećeg u .Xmodmap:
keycode 77 = KP_F1 keycode 112 = KP_F2 keycode 63 = KP_F3 keycode 82 = KP_F4 keycode 86 = KP_Separator
xjed
se obavlja dodavanjem redova poput ovog u
.Xdefaults:
xjed*Geometry: 80x32+150+50 xjed*font: 10x20 xjed*background: midnight blue # I tako dalje...
create_abbrev_table ("Global", "0-9A-Za-z"); define_abbrev ("Global", "GG", "Guido Gonzato"); create_abbrev_table ("TeX", "\\A-Za-z0-9"); define_abbrev ("TeX", "\\beq", "\\begin{equation}"); define_abbrev ("TeX", "\\eeq", "\\end{equation}"); % I tako dalje...i uključite ju pomoću
ESC x abbrev_mode
. Ako hoćete da se kraćenje
automatski uključuje, dodajte ovakve naredbe u svoj .jedrc:
define text_mode_hook () { set_abbrev_mode (1); } % define fortran_hook () { set_abbrev_mode (1); use_abbrev_table ("Fortran"); } % i tako dalje...
Ovo je vjerojatno najprikladniji paket za jednostavno slanje/primanje fakseva. Morat ćete prilagoditi skriptu /usr/bin/fax; lak posao, ali nekoliko stvari uzrokuje glavobolje:
T
' ili `P
'
neće raditi u nekim zemljama (barem ne u Italiji). Umjesto toga stavite
`ATDT
' ili `ATDP
'.
-i
' i `-k
'
potrebne efax
u. Ako želite dodati AT naredbu, dodajte ju odgovarajućem
stringu izostavljajući `AT
' i navodeći `-i
' ili `-k
' prije
ostatka. Na primjer: kako biste INIT-u dodali `ATX3
' naredbu, dodajte
`-iX3
'.
Pretpostavit ću da imate teTeX distribuciju. Samo par stvari:
# texconfig init ; texconfig hyphen
texhash
da teTeX prepozna novi paket.
dvips
a editirajte
/usr/lib/texmf/texmf/config/config.ps. Budite svjesni da polja
o podrazumijevanoj rezoluciji utječu i na ponašanje xdvi
a; ako naiđete
na neugodne pokušaje stvaranja fontova svaki put kada ga pokrenete, stavite
red
XDvi*mfmode:u .Xdefault. Trebalo bi pomoći.
Uzet ću zdravo za gotovo da vaš kernel ima PPP i TCP/IP podršku, da je
uključen loopback i da je vaš pppd
paket ispravno instaliran i, ako
želite, suid-an na roota. Očito, vaš ISP mora podržavati PPP.
Sada PPP možete natjerati da radi na dva načina: a) ručna konfiguracija i b) konfiguracijski program koji se automatski za to brine. Što god odabrali, neka vam ove informacije budu pri ruci:
Ručna konfiguracija je mučan posao. Morate editirati datoteke i pisati skripte; nema previše posla, ali lako je pogriješiti i početnici se često boje. Tu je PPP HOWTO. Možete koristiti i alate koji pitaju za gornje informacije i obave sav posao umjesto vas.
Svakako ćete bolje proći ako zgrabite neki od ovih zgodnih alata:
wvdial
i
eznet
. Dajte im broj vašeg ISP-a, svoje korisničko ime, svoju zaporku,
i stvar radi. Njihove stranice su
http://www.worldvisions.ca/wvdial i
http://www.hwaci.com/sw/eznet. Meni je draži ovaj drugi.
Najprije stvorite ovakvu /etc/resolv.conf datoteku:
nameserver w.x.y.zgdje ćete ubaciti adresu DNS-a svog ISP-a. Kako biste napravili račun pomoću
eznet
a, pokrenite sljedeću naredbu:
~# eznet add service=VAŠ_ISP user=IME password=ZAPORKA phone=TELEFON
Zatim pokušajte dobiti svoj ISP pomoću eznet up VAŠ_ISP
. Ako modem čeka
na znak slobodnog biranja i neće se spojiti, probajte naredbu:
~# eznet change VAŠ_ISP init0=atx3
Naredba za spuštanje slušalice je eznet down
. To je to!
Za skidanje pošte s POP poslužitelja koristite POP klijent poput fetchpopa ili fetchmaila. Drugi je napredniji i vjerojatno jedina mogućnost ako se POP poslužitelj vašeg ISP-a ne zna nositi s naredbom LAST. Dostupni su na ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/mail/pop.
Za konfiguriranje tih klijenata:
Kada ga prvi put pokrenete, pitat će vas o nekim informacijama. Odgovorite na pitanja i spremni ste za rad.
Prilagodite ovaj primjer .fetchmailrc-a:
# $HOME/.fetchmailrc poll mojstroj.mojisp.com with protocol pop3; user jura there with password _Luu%do is jura here
Jedan korisnik je javio da je dodavanje ``smtphost localhost
'' drugom
redu znatno poboljšalo performanse.
Dozvole ovoj datoteci morate postaviti naredbom
chmod 600 .fetchmailrc
jer će inače fetchmail
s pravom odbiti
pokrenuti se. Primjer je vrlo jednostavan i pretpostavlja da vaš
sendmail
radi; postoji beskonačno mnogo mogućnosti konfiguracije.
Pogledajte
http://www.ccil.org/~esr/fetchmail.
Hajde, nije tako teško kao prije... Sve veće distribucije sadrže alat za
namještanje X11 (npr. XConfigurator
, sax
, XF86Setup
, ili
barem xf86config
). Konfiguracija X-a je praktički automatska u današnje
vrijeme, ali neke grafičke kartice mogu odbiti raditi. Svaki put kada
iskusim probleme u namještanju X-a na sustavu, vratim se jednostavnoj metodi
koja je uvijek radila:
SuperProbe
.
./SuperProbe
. Ako prepozna vašu grafičku karticu,
vjerojatno ćete je moći namjestiti. Inače, nemate sreće.
XF86Setup
.To je kod mene uvijek radilo, ali kod vas ne mora. Molim vas zapamtite da se X11 u većini slučajeva neće konfigurirati jer su specifikacije koje ste odabrali za svoj monitor preniske! Počnite s konzervativnim postavkama, dakle 800x600 s 256 boja, a zatim ih dižite. Upozorenje: takvi postupci su opasni i mogli biste oštetiti svoj monitor!
Već smo vidjeli kako namjestiti nekoliko posebnih tipki. Primjer datoteke
.Xmodmap radi dobro ako želite koristiti xjed
, ali onemogućava
korištenje numeričke tipkovnice. U tom slučaju će vam trebati još jedna
konfiguracijska datoteka, koju ćemo nazvati .Xmodmap.num:
! Definicije se mogu naći u <X11/keysymdef.h>. keycode 77 = Num_Lock keycode 112 = KP_Divide keycode 63 = KP_Multiply keycode 82 = KP_Subtract keycode 86 = KP_Add keycode 79 = KP_7 keycode 80 = KP_8 keycode 81 = KP_9 keycode 83 = KP_4 keycode 84 = KP_5 keycode 85 = KP_6 keycode 87 = KP_1 keycode 88 = KP_2 keycode 89 = KP_3 keycode 90 = KP_0 keycode 91 = KP_Decimal
Pobrinite se da vaš /etc/X11/XF86Config ne sadrži ova tri reda:
ServerNumLock Xleds XkbDisableAko ih sadrži, zakomentirajte ih. Kako biste ponovo uključili numeričku tipkovnicu, pokretat ćete naredbu
xmodmap .Xmodmap.num
.
Da bi vas pozdravljao grafički login, editirajte datoteku /etc/inittab, koja bi trebala sadržavati ovakav red:
x:5:respawn:/usr/bin/X11/xdm -nodaemongdje je 5 runlevel za X11 (S.u.S.E. koristi 4). Promijenite red koji određuje podrazumijevani runlevel (obično 2 ili 3), tako da izgleda ovako:
id:5:initdefault:
Broj boja je određen u /etc/X11/xdm/Xserver (AT2YD):
:0 local /usr/X11R6/bin/X -bpp 16 # 65 tisuća boja
Ako već imate .xinitrc, kopirajte ga u .xsession i učinite
dotični izvršnim pomoću chmod +x .xsession
. Sada zadajte naredbu
telinit 5
i stvar radi.
Nakon što ste uspjeli natjerati X da proradi, beskonačno je mogućnosti konfiguracije; ovise o window manageru kojeg koristite -- možete izabrati između desetaka. Većinom, sve se svodi na editiranje jedne ili više ASCII datoteka u vašem home direktoriju; u drugim slučajevima ne morate editirati ništa, nego koristite aplet ili čak izbornik.
Neki primjeri:
Kopirajte /etc/X11/fvwm/system.fvwmrc (ili slično) u svoj home direktorij koristeći odgovarajuće ime; pregledajte ga i počnite eksperimentirati. Možda ćete izgubiti puno vremena dok ne dobijete točno onaj izgled i osjećaj koji želite.
Ima nekoliko konfiguracijskih datoteka koje žive pod $HOME/GNUstep i sjajan konfiguracijski aplet.
Ovdje ništa ne treba ručno editirati: sve se može obaviti preko izbornika.
Ukratko: ako vam ne smeta editiranje konfiguracijske datoteke, odaberite
nešto kao icewm
, fvwm*
, blackbox
itd.; ako vam smeta, izbor
je trenutno ograničen na KDE i WindowMaker.
Važno je da imate dobar .xinitrc. Primjer:
#!/bin/sh # $HOME/.xinitrc usermodmap=$HOME/.Xmodmap xmodmap $usermodmap xset s noblank # ugasi screen saver xset s 300 2 # screen saver počinje nakon 5 minuta xset m 10 5 # postavi ubrzanje miša rxvt -cr green -ls -bg black -fg white -fn 7x14 \ -geometry 80x30+57+0 & if [ "$1" = "" ] ; then # podrazumijevano WINMGR=wmaker else WINMGR=$1 fi $WINMGR
Iako to izgleda nije nužno, učinite ga izvršnim pomoću chmod +x
.xinitrc
.
Ovaj .xinitrc vam dopušta biranje window managera: pokušajte
$ start startkde # ili neki drugi WM
(Nažalost, ne radi s nekim verzijama S.u.S.E.-a.)
Kada završite s editiranjem točka-datoteka, kopirajte ih u
/etc/skel kako je pokazano u poglavlju
Konfiguracija programa.
Primjetite da se .pinerc ne može potpuno prilagoditi; provjerite
barem da su polja user-domain
, smtp-server
i nntp-server
pravilno postavljena.
Ako nadograđujete računalo, napravite svoj uobičajeni backup i ne zaboravite snimiti nekoliko dodatnih datoteka. Neke od njih bi mogle biti /etc/X11/XF86Config, /usr/bin/fax, sve stvari u /usr/local, konfiguracija kernela, cijeli /etc, i sva pošta u /var/spool/mail.