Ako imate IDE ili EIDE disk, pročitajte datoteku
/usr/src/linux/drivers/block/README.ide (dio izvornog koda
Linux kernela). Taj README
sadrži dosta natuknica o IDE diskovima.
Mnogi suvremeni IDE kontroleri obavljaju prijevod između "fizičkih" i
"logičkih" cilindara/glava/sektora.
SCSI diskovima pristupa se preko linearnih brojeva blokova. BIOS izmišlja nekakve "logičke" cilindre/glave/sektore kako bi podržao DOS.
IBM PC-kompatibilan BIOS obično neće moći pristupiti particijama koje se šire na više od 1024 logička cilindra, što će dizanje Linux kernela s takvih particija preko LILO-a učiniti u najboljem slučaju problematičnim.
Takve particije još uvijek možete koristiti za Linux ili druge operacijske sustave koji kontroleru pristupaju izravno.
Preporučeno je napraviti barem jednu Linux particiju potpuno ispod granice od 1024 logička cilindra i dizati ga s nje. Tada će druge particije biti u redu.
Izgleda da također postoje neki problemi s novijim Ultra-DMA diskovima. Nisam ih još dobro pregledao, no postaju vrlo čest problem na SVLUG-ovim instal-feštama. Nije ni čudo kada disk od 8 do 12 gigabajta možete dobiti za 200 ili 300 dolara.
[Jim Dennis]
Općenito, to je na Unixima vrlo teško izvesti zbog njihove višezadaćnosti. Radi se na mogućnosti vraćanja obrisanoga pod ext2fsom, ali ne očekujte previše.
Postoji više paketa koji umjesto toga pružaju nove naredbe za brisanje i kopiranje koje obrisane datoteke stavljaju u direktorij ``koš za smeće''. Datoteke se mogu spasiti dok se automatski ne obrišu u pozadini.
A možete i pretražiti uređaj diska koji sadrži datotečni sustav u pitanju. Postupak je složen i morate biti logirani kao root. Ali je moguć. Na uređaju diska izvršite grep; tj.:
grep -b 'bilješke' /dev/hdaAko podaci nisu prebrisani, trebali biste ih moći vratiti tekstualnim editorom.
[Dave Cinege]
Koristite program FIPS.EXE
za MS-DOS, uključen u većini distribucija
Linuxa.
Da. Postoji defrag, program za defragmentiranje ext2fs, Minix i starih ext datotečnih sustava pod Linuxom. Možete ga naći na ftp://sunsite.unc.edu/pub/Linux/system/filesystems/defrag-0.70.tar.gz.
Korisnici datotečnog sustava ext2 vjerojatno mogu i bez defraga jer ext2fs ima dodatni kod kako bi se fragmentacija u vrlo zauzetim datotečnim sustavima smanjila.
Za formatiranje 3.5 inčne, high density diskete:
fdformat /dev/fd0H1440 mkfs -t ext2 -m 0 /dev/fd0H1440 1440
Za 5.25 inčnu disketu na odgovarajućim mjestima koristite
fd0h1200
i 1200
. Za "B" pogon koristite fd1
umjesto fd0
.
Opcija -m 0
mkfs.ext2 kaže da ne čuva prostor na disku za
nadkorisnika -- obično se zadnjih 10% rezervira za roota.
Prva naredba obavlja formatiranje na niskom nivou. Druga stvara prazan
datotečni sustav. Disketu možete montirati kao i particiju na tvrdom disku i
jednostavno cp
-ati i mv
-ati datoteke, itd.
Konvencije za imenovanje uređaja općenito su jednake kao i na drugim
Unixima. Mogu se naći u Installation and Getting Started Guide Matta
Welsha. (Pogledajte
Gdje da nabavim HOWTO-e i drugu dokumentaciju?.)
Detaljniji i tehničkiji opis nalazi se u Linux
Allocated Devices H. Petera Anvina,
hpa@zytor.com, koji je u LaTeX i ASCII obliku uključen u
distribuciju izvornog koda kernela (vjerojatno u
/usr/src/linux/Documentation) kao devices.tex
i
devices.txt
.
Možda imate greške na datotečnom sustavu, vjerojatno uzrokovane
nepravilnim spuštanjem Linuxa prije gašenja računala ili resetiranja. Za to
vam je potreban noviji shutdown program -- na primjer onaj uključen u paket
util-linux, dostupan na sunsite
-u i tsx-11
.
Ako imate sreće, program fsck (ili e2fsck ili xfsck već prema vrsti ako nemate automatsko fsck sučelje) će popraviti vaš datotečni sustav; ako ne, datotečni sustav je pokojan i morat ćete ga ponovo pripremiti pomoću mkfsa (ili mke2fsa, mkxfsa, itd.) i datoteke vratiti s rezervnih kopija.
NAPOMENA: ne pokušavajte provjeriti datotečni sustav koji je montiran za čitanje i pisanje -- to vrijedi i za root particiju ako pri dizanju niste vidjeli
VFS: mounted root ... read-only
Pri dizanju sustava (odnosno kad ručno uključite swap) trebali bi vidjeti
Adding Swap: NNNNk swap-spaceAko uopće ne dobijete poruku, vjerojatno vam nedostaje
swapon -av
(naredba koja uključuje swap) u /etc/rc.local odnosno
/etc/rc.d/*
(skripte za dizanje sustava), ili ste zaboravili dodati
zapis u /etc/fstab, na primjer:
/dev/hda2 none swap sw
Ako vidite
Unable to find swap-space signaturezaboravili ste pokrenuti mkswap. Za detalje pogledajte man stranicu; radi prilično slično mkfs-u.
free bi, uz slobodnu memoriju, trebao prikazati:
total used free Swap: 10188 2960 7228
[Andy Jefferson]
Za detaljne upute o pripremi swap područja pogledajte Instalacija KAKO.
Koristeći DOS (MS-DOS 5.0 ili noviji, ili OS/2), napišite FDISK
/MBR
(što nije dokumentirano). To će vratiti standardni MS-DOS MBR. Ako
imate DR-DOS 6.0, normalno uđite u FDISK i zatim odaberite opciju
Re-write Master Boot Record
.
Ako nemate MS-DOS ili DR-DOS treba vam boot sektor kojeg je LILO snimio kad
ste ga instalirali. Sačuvali ste ga, zar ne? Vjerojatno se zove
boot.0301
ili nešto slično. Napišite
dd if=boot.0301 of=/dev/hda bs=445 count=1(odnosno
/dev/sda
ako koristite SCSI disk). Budite pažljivi jer to vam može
obrisati i particijsku tabelu! Ako ste očajni, možete koristiti
dd if=/dev/zero of=/dev/hda bs=512 count=1To će potpuno obrisati particijsku tabelu i boot sektor: zatim možete svojim omiljenim programom ponovo formatirati disk. Ali to će sadržaj vašeg diska ostaviti nedostupnim -- izgubit ćete sve ako niste stručnjak.
Primjetite da DOS MBR diže (jednu!) particiju koja je označena kao aktivna. Možda će vam trebati fdisk za postavljanje i micanje oznaka aktivnosti na odgovarajućim particijama.
Poziv sustava za formatiranje diskete smije koristiti samo root, bez obzira na
dozvole /dev/fd0*
. Ako želite da bilo koji program može formatirati
disketu, nabavite program fdformat2
. On zaobilazi problem pošto je
set-uid na roota.
Pogledajte EXT2-fs warning: mounting unchecked filesystem..
Ponovo ga montirajte. Ako je /etc/fstab točan, jednostavno
napišite mount -n -o remount /
. Ako je /etc/fstab
pogrešan, morate zadati ime uređaja te možda i vrstu: dakle, mount -n -o
remount -t ext2 /dev/hda2 /
. Kako bi razumjeli kako ste došli u takvo
stanje, pogledajte
EXT2-fs warning: mounting unchecked filesystem..
Nijedna od datoteka u /proc zapravo ne postoji -- sve ih je ``izmislio'' kernel kako bi vam pružio informacije o sustavu ne zauzimajući pritom prostor na tvrdom disku.
/proc/kcore je drugo ime za memoriju u vašem računalu; veličina mu je jednaka veličini vašeg RAM-a, a ako ga počnete čitati kao datoteku, kernel će čitati memoriju.
Opcija koja omogućava diskove s više od 1024 cilindra potrebna je samo kao zaobilazno rješenje za nesposobnost PC kompatibilnih BIOS-a i trebalo bi je ugasiti pod Linuxom. Za starije Linux kernele treba ugasiti većinu ``naprednih'' BIOS opcija -- sve osim one o pretraživanju sabirnice za uređaje s kojih se sustav može dići.